... Šok koji "Virdžinija Vulf" proizvodi nikad nije izostao, pa neće ni ovde, sada. Taj virtuelni svet kojim se okružuju Olbijevi likovi, ta igra u igri, u kojoj Marta i Džordž glume i za sebe, i za Nika i za Hanu, i za nas u Beogradu, taj nestvarni, izmišljeni život koji mora da se "udrami" da bi bio stvaran, prepoznatljiv je metod po kojem se živi u svim društvima koja nemaju jasno diferencirane mehanizme za život po pravilima.
Ovako kako je postavljena i kako je glumački podeljena i kako se ogleda iz današnjeg vremena, drama "Ko se boji Virdžinije Vulf" je katarzična za nas ovde. Smešno tužna, ružno lepa strašna i zanimljiva. Teška, kao život. I laka, kao ono drugo. - Dragana Bošković, teatrolog |
